Jedno od najkontroverznijih filozofskih pitanja tiče se čovjekova života u smislu da li ga živi samo i jedino na osnovu vlastite odgovornosti odnosno na temelju obiteljskoga odgoja, karaktera i utjecaja okoline ili je život sudbinski predodređen. Među učenjacima koplja se lome već stotinama godina oko ove teme. Kada je riječ o ezoteriji, poglavito mislim na tarot i astrologiju, ovom pitanju se ne prilazi na crno-bijeli način. Nema sumnje da sudbina u smislu predodređenosti igra bitnu ulogu unutar ezoterije, ali se ne bježi od činjenice da svatko na kraju odlučuje za sebe, u skladu sa svojim mogućnostima. Sudbina je ključna kod astrologije. Osobno, nisam naišao na osobu koja je uspjela izaći izvan okvira života kojega su nebesa ocrtala. Gledano očima ezoterije nema sumnje da niti jedan čovjek ne može živjeti neku drugu sudbinu osim one koja je zadana.

E sada, svaka tehnika ovom pitanju prilazi na jedan krajnje jasan način. Sudbina se aktivira postepeno u skladu sa zadanim karakterom osobe, njenim genetskim naslijedstvom i socijalnom komponentom unutar koje živi. Načelno, niti jedna ezoterijska tehnika se ne protivi principu slobodne volje. Međutim, sve tehnike, a poglavito mislim na astrologiju u obzir uzimaju činjenicu da jako puno toga u životu nije pod čovjekovom kontrolom ma koliko bi on želio da bude. Astrologija kao i sve ostale tehnike odbacuju slobodnu volju kao ultimativnu snagu. Prema ovim učenjima inzistiranje na slobodnoj volji predstavlja samo divljanje našeg ega i nevoljkost da život krenemo drugačije sagledavati. U suštini, sudbina se unutar ezoterije sagledava dvojako. Ona se formira na temelju našega karaktera i zdravorazumskih odluka. No, jednako tako kompletan život se nalazi pod utjecajem sila koje su nedvosmisleno jače od svega onoga što čovjek predstavlja.

Sudbina koju formira isključivo tzv. slobodna volja predstavlja racionalistički, materijalistički pristup životu. Ovdje nema mjesta duhovnosti i to je njegov najveći minus. Čovjeku se pristupa kao robotu što je potpuno promašeni koncept. S druge strane, brutalno inzistiranje na sudbini u smislu predodređenosti stvara od čovjeka imbecila koji misli da nema potrebe živjeti. Takav čovjek odbija preuzeti odgovornost za svoje postojanje. Ljepota ezoterije leži u tome da se životu pristupa kao nečemu što se treba živjeti bez suvišnih crno-bijelih definicija. Smatram da će se većina ljudi složiti da je život svakakav samo nije crno-bijel. To je postavka od koje treba krenuti da bi se uopće moglo razgovarati o sudbini.